|
|
Astrologija - nauka ili sujevjerje?
"Istinska nauka uči nas, iznad svega, da sumnjamo
i budemo svjesni koliko malo znamo"...
Unamuno, Tragični osjećaj života
Riječ "astrologija" je grčkog porijekla (astro - zvijezde; logos - nauka) i označava "nauku o
zvijezdama" u najužem smislu: "Tko smo mi, i zašto smo takvi kakvi smo? Zašto i kako se odvijaju događaji, zbog čega se svi ponekad nađemo na "pogrešnom
mjestu u pogrešno vrijeme", koje su to skrivene lekcije koje moramo naučiti (a koje sežu i u naše ranije živote), da bi se oslobodili nekih svojih "divljih nagona", ostataka burne prošlosti. Kako naučiti da upoznamo sami sebe i da bolje
razumijemo druge...?" - sve su to pitanja na koja astrologija pokušava da pronađe odgovore, trpeći pri
tome, žestoke napade i osporavanja, ranije od strane crkve, a danas i od zvaničine
nauke.
Da li je astrologija nauka? Da li je ona kao predmet zaslužila da bude tretirana kao ostale nauke? Postoji nekoliko razloga zbog kojih je ona još
uvijek potisnuta. Prvi je neshvatljivo, unaprijed stvoreno mišljenje mnogih današnjih intelektualaca o
sujevjernosti astrologije, koji dozvoljavaju sebi da prosuđuju o tom predmetu bez prethodne
provjere, što nije nimalo naučno.
Drugi je postojanje velikog broja šarlatana koji sebe nazivaju astrolozima i obmanjuju
lakovjeran narod. I treći razlog je nedovoljna širina većine naučnika koja je puno
doprinijela zanemarivanju astrologije.
Što je u stvari nauka? To je jedno jasno, određeno, koncizno i dokazano znanje. Nijedna nauka nije savršena i
nitko ne bi smio da o nečemu sudi, a da nema nikakvih iskustava iz te oblasti. Uzmite bilo koju danas priznatu nauku i zapitajte se koliko je ona procentualno
uspješna, u eksperimentalnom pogledu. Uzmite procentualno izlječenje i smrtnost pacijenata zaslugom odnosno greškom
ljekara - jednom je netko rekao da kada bi sva medicinska nauka bila bačena u vodu bilo bi bolje za
čovjeka, ali isto toliko loše za ribe. Postoji duga lista neizlječivih bolesti pred kojima je današnja medicina nemoćna.
Svjedoci ste i sami kako se u posljednje vrijeme razvijaju i ulaze u naš svakodnevni život, discipline kao što su: alternativna medicina, akupunktura, bioenergija, radiestezija, telepatija... Sve su one dobile zeleno
svjetlo od strane zvaničnih institucija i to je za svaku pohvalu, naravno, ali za sve njih bi se moglo reći da su samo sićušni
dio u odnosu na moći kakve posjeduje astrologija.
Zbog toga je apsurdno negirati astrologiju kao nauku, jer sjedinjena sa današnjom astronomijom, to je uz matematiku i psihologiju jedna od najstarijih nauka. Druga je međutim stvar što, za razliku od astronomije, za astrologiju ne
posjedujemo egzaktni matematički aparat, pa ona možda djeluje mistično i nenaučno.
Ali kada smo već kod toga "nenaučnog" zar i sami ne uviđate koliko je netočnosti
i praznina u gotovo svim tim dokazanim naukama, prije svih možda, u astronomiji i fizici, najbučnijim protivnicima astrologije. Neke od njihovih "ozbiljnih"
naučnih pretpostavki izgledaju u najmanju ruku - smiješno...
Čovjek je nemogućnost, osim što je činjenica da postoji. Iako su protivnici Astrologije (zvanična nauka
prije svih) više nego svjesni ovog aksioma, eto pokušavaju da više nego vrući
kesten prebace u ruke astrologa (dežurnih krivaca) ne bi li im oni ponudili odgovore na pitanja na koje ni sami ne znaju odgovor. Konkretno, Stephen Hawking, trenutno jedan od
vodećih autoriteta teorijske fizike u svojoj knjizi "Kratka povijest vremena"
piše o "Svemiru bez granica u prostoru, bez početka ili kraja u vremenu".
"Načelo neodređenosti" je osnova današnje kozmologije. "Jedini mogući odgovor
jest tvrdnja da je Bog odabrao početnu konfiguraciju Svemira iz razloga koje mi nikako ne
možemo razumjeti. Ovako nešto svakako bi bilo u okviru mogućnosti jednog svemoćnog
bića, ali ako je ono počelo Svemir na jedan tako nepojmljiv način, zašto je onda pustilo da se ona razvija
suglasno zakonima koje smo u stanju da shvatimo?
"O pitanjima da li Svemir ima početak u vremenu i da li je ograničen u prostoru
opsežno je raspravljao i filozof Imannuel Kant u svom djelu "Kritika čistog uma", objavljenog
još 1781. On je ova pitanja nazvao antinomije (odnosno, proturječnosti) čistog
razuma, zato što je smatrao da postoje podjednako valjani razlozi za vjerovanje
u tezu da Svemir ima početak, kao i antitezu da je ona oduvijek postojala. Njegov argument u korist teze bio je da bi, ukoliko
Svemir nema početak, prije bilo kojeg događaja postojalo beskrajno razdoblje,
što je on smatrao besmislenim. Argument u korist antiteze glasio je da bi, ako
Svemir ima početak, onda je prije njega postojalo beskrajno razdoblje, tako da nije jasno
zašto bi Svemir počeo u nekom posebnom trenutku? Obje tvrdnje temelje se na
prešutnoj pretpostavci da se vrijeme pruža u beskraj unazad, bez obzira na to da li je
Svemir oduvijek postojao. Kao što ćemo vidjeti, međutim, pojam vremena besmislen je
prije početka Svemira. Na ovo je prvi ukazao sveti Augustin. Na pitanje: "Što je Bog radio
prije nego što je stvorio Svemir?" Augustin nije uzvratio: "Pripremao je pakao za ljude koji postavljaju takva pitanja".
Umjesto toga, kazao je da je vrijeme svojstvo Svemira kojeg je Bog stvorio, tako da nije postojalo
prije njegovog početka.
U nastavku teksta Hawking piše i o tome da je "naš krajnji cilj potpuno
razumijevanje pojava koje nas okružuju, kao i našeg vlastitog postojanja". Dalje, u tekstu navodi se
primjer gravitacije. Nitko od astrologa ne tvrdi (niti na to ima pravo) da je gravitacija ta sila koja presudno
djeluje na nečije rođenje i njegovu dalju sudbinu. Stiče se utisak da je i sila gravitacije
nešto o čemu se apsolutno sve zna. Hawking o tome kaže: "Mi nismo u stanju da
izračunamo čak ni situaciju sa tri tijela u Newton-ovoj teoriji gravitacije, a
poteškoće se samo umnožavaju sa povećanjem broja tijela i složenosti teorije". Sam Hawking priznaje: "Svaka teorija na
području fizike uvijek je provizorna, u smislu da predstavlja samo hipotezu: ona se, naime, nikada ne
može dokazati. Bez obzira na to koliko se puta ishodi pokusa slažu sa nekom teorijom,
ništa vam ne garantira da joj naredni rezultati neće proturječiti." Eto i sam
Hawking u svojoj knjizi dopušta postojanje od deset do četrnaest dimenzija prostora, ali zamislite priznaje da je njemu
lično teško da zamisli čak i trodimenzionalni prostor (toliko o egzaktnosti i pouzdanosti
zvanične nauke čija se osnovna premisa sastoji u mjerljivosti fenomena koje istražuje
i čija se dostignuća u svako doba mogu ponoviti putem pokusa).
Prema tome proizlazi da Astrologija izgleda nije ništa drugo nego provjereno pogrešna
teorija za objašnjavanje provjereno nepostojećih okolnosti.
I pored toga mnogi naučnici dozvoljavaju sebi da svrstavaju astrologe u istu kategoriju sa ciganskim gatarama i varalicama. Astrologija
je ipak opstala usprkos svim omalovažavajućim uticanjima i krajnje je vrijeme da se
netko stavi u njenu zaštitu i doprinese njenom oživljavanju. Zbog čega? Upravo zbog toga što današnje nauke koje izučavaju evoluciju
uspješne su samo u tumačenju prošlosti (mada je i to samo djelomično), dok im je budućnost nedostupna. Njihova je suština u materijalizmu, pa prema tome one i ne mogu da predvide da je duh, koji vlada materijom, taj koji determinizira sudbinu i budući razvoj
čovječanstva. Njegovo sadašnje postojanje je samo karika u vječnom lancu vremena koje spaja prošlost i budućnost. U svakoj inkarnaciji on postepeno napreduje ka svom cilju, cilju
u kojem se prošlost, sadašnjost i budućnost ujedinjuju, gdje se vrijeme i prostor
zatiru.
Cjelokupna astrologija se bazira na evoluciji vremena. Ona nam osvjetljava nepoznatu i skrovitu prirodu budućnosti, ali ne na osnovu pukih i nejasnih pretpostavki, već na osnovu strogo određenih matematičkih proračuna i
vjekovnih zapažanja. Proučavanjem, analizom i dedukcijom astrolog otkriva međuzavisnost kretanja planeta i događaja u svakodnevnom životu, i te zaključke može bilo koja inteligentna osoba
provjeriti komparativnim proučavanjem.
Astrolog vjeruje da ponašanje čovjeka ima svoje korijene u njegovom karakteru. On
vjeruje u seobu duše iz jednog života u drugi, vjeruje da je sadašnja inkarnacija nastavak prošle i da svako nastavlja tamo
gdje je stao
u prošloj.
Zvijezde i planete su u stvari više nego očigledna manifestacija fizičkog univerzuma. Uzmite samo atom za koga i sami znate da se sastoji od
centralne jezgre - protona i elektrona (da ne spominjem i ostale čestice), koji
kruže oko njega po određenoj orbiti. Zar ne vidite da je atom u stvari replika
cjelokupnog solarnog sistema. Čovjek se sastoji od milijardi takvih atoma i sasvim je sigurno da ne
može biti neosjetljiv na promjene u Sunčevom sistemu. Nauka negira postojanje hipotetičkog
etera, ali ga je zato zamijenila magnetnim poljem koje se rasprostire čitavim Univerzumom. Da bi neko
tijelo u kozmosu moglo da utiče na Zemlju, potrebno je da njegova energija
dospije do naše planete. Jedno tijelo ne bi isijavalo energiju, ako ne bi postojalo drugo da je primi. Prema tome sama
činjenica da naša planeta prima svjetlosne zrake zvijezda, je dovoljan dokaz da one i sa takve udaljenosti
utiču na Zemlju. Poznato vam je da jedno nebesko tijelo djeluje gravitaciono na drugo
odvlačeći ga od svoje orbite. Prostor i vrijeme su u svemiru relativne kategorije. Potpuno je
nevažno da li svjetlosni val dolazi od sijalice ili od hiljadu svjetlosnih godina udaljene
zvijezde. Efekt je isti. "Frekvencija, a ne udaljenost je determinizirajući faktor. To je idealan
primjer koji ruši teoriju o nemogućnosti utjecaja zvijezda i planeta na živa bića
zbog njihove udaljenosti.
Ma koliko to možda izgleda apsurdno, u Astrologiji posljedice često prethode uzrocima. Kada pravimo horoskope, mi astrolozi u stvari
bilježimo prošlost. Čak je i svjetlosti Sunca potrebno oko 8 minuta da stigne do nas.
Svjetlost koja nam dolazi od zvijezda, dolazi nam iz prošlosti, jer prelazi nezamisliva rastojanja koja se
mjere i u hiljadama godina. U međuvremenu zvijezda koja nam šalje tu svjetlost
možda je čak i prestala da postoji. U svakom slučaju promijenila je svoj položaj
koji mi danas možemo izračunati.
Ovim svojevrsnim "sjećanjem na budućnost" astrolozi budućnost ustvari pronalaze u
prošlosti.
Mnogi od vas se pitaju zbog čega je bitno vrijeme rođenja? Trenutak kada
dijete napravi samostalan udah je veoma važan u astrologiji. Nijedno vrijeme rođenja nije
slučajno. Sin nekog multimilijunera će naslijediti taj novac, dok će neki genije jedva
uspjevati da sastavlja kraj sa krajem. Ovdje je od presudnog značaja uticaj zakona karme. Sve dok to ne prihvatimo i
razumijemo nećemo biti u stanju da odgovorimo na neka najvažnija životna pitanja. U stanju smo da
registriramo manifestaciju fizičke, materijalne i objektivne strane života, ali ne i suptilne, nevidljive i subjektivne sile koje
pokreću materijalni svijet. Bilo koja akcija stvara određenu reakciju. Svaka stvar je samo sastavni
dio jednog velikog kozmičkog mozaika, tako da njeno pomjeranje utiče na cijeli
Univerzum. Astrolozi polaze od pretpostavke da se zasluge stečene u prošloj inkarnaciji prenose na
sadašnju. Naše sadašnje ponašanje vuče svoje korijene iz prošlosti. Svaka akcija, bilo ona
fizičke, moralne, ili mentalne prirode, rađa određenu reakciju. Astrologija jednostavno ukazuje na rezultate te reakcije.
Od nje, u svakom slučaju, ne treba očekivati nepogrešivi recept, nekakav "savršeni sistem" koji vam
omogućava da igrate na sigurno i zatvorenih očiju dobivate na ruletu. Horoskop je otprilike kao melodija, kao jedan
muzički odjeljak: imate note i sami odlučite kako ćete pjevati. Astrologija samo ukazuje na pravce
mogućeg razvoja. Kao ni drugi oblici saznanja, ni ona ne može da osjeća, odlučuje,
živi umjesto vas, niti da vam ponudi gotova rješenja i sudbinu iz zamrzivača. Ali, ona
može da pomogne svima nama da sami sebe bolje razumijemo, da se orijentiramo, pronađemo
i izaberemo najbolji put.
Astrologija je zasnovana na analognoj viziji svemira: sve je u svemu i recipročno. Beskrajno malo tek je slika beskrajno velikog. I najmanja
činjenica djeluje na cijeli kozmos. Svaki je pojedinac, dakle uslovljen cjelinom
zemaljskih i nebeskih snaga koje djeluju na raskršću njegovog porijekla, dakle na
mjestu i trenutku njegovog rođenja. Uostalom, već zdrav razum navodi na pomisao da
čovjek rođen, recimo u martu, neće biti prožet istim energijama i vibracijama kao
netko rođen u augustu. Zar prvi dodir sa svijetom nije i odlučujući?
Nismo li nešto pogrešno naučili? Postoji li još koja dimenzija, antisvijet - kakvi zakoni tamo vladaju? Ja sam
uvjeren da postoji, jer i Astrologija to odavno tvrdi svojim učenjem, što će, uostalom, i
vrijeme dokazati. Jedini i najvažniji zadatak koji je pred čovječanstvom je otkrivanje tajne
života i smrti. Mnoge današnje nauke se bave time, ali je jedino Astrologija najbliža
rješenju. Za sada, možemo samo da konstatiramo da su ljudske duše prošle kroz mnoga
rođenja, i da će se, nažalost, još puno puta inkarnirati prije nego što postanu jedno sa
kozmičkom sviješću...
Toliko u obranu Astrologije. Uostalom, imala je ona i mnogo poznatije branioce. Astrologiju su
simpatizirali i poznavali i takvi umovi kao što su: Pitagora, Platon, Seneka, Sokrat, Aristotel,
Descartes, Kepler, Isak Newton, Hipokrat, Kopernik, Galileo, Tiho Brahe, Ptolomej, Nostradamus, Dante, Leonardo da Vinchi,
Goete, Arhenius, Karl Gustav Jung...
Za kraj - jedna anegdota. Čovjek po kome je Halleyeva kometa dobila ime, Edmund
Halley, često je u šali prebacivao svom prijatelju Isacu Newtonu da previše simpatizira astrologiju. Na to mu je
Newton jednom prilikom odgovorio:
- "Ne smijte se kolega, ja sam stvar proučavao, Vi niste..."
Zato... ako ni vi niste, pridružite nam se!... Nas astrologa je relativno malo, a zajedno smo jači. I kao što je to Mile Dupor, naš najpoznatiji astrolog, imao običaj da kaže: "Vi mlađi, ne prezajte od prezira učenih, smiješka pseudoučenih i hvale neukih, ne robujte
naslijeđenim školama, idite smjelo za Istinom dokle su vam jasni puti; u mračnom moru narodnih predanja od iskona bolni biser
čeka na vas"...
Samo... ne zaboravite:
"Per Aspera Ad Astra"
(Trnovit je put do zvijezda )
P. S. "Istina nikad ne trijumfira,
umiru samo njezini protivnici"...
Max Plank
|
|
